Dvi školske razmjene na Saveznoj gimnaziji u Željeznu

Od 26. studenog do 3. prosinca ovoga ljeta Savezna gimnazija je imala goste iz Hrvatske. Došli su školari i školarice iz dvih škol: 4. razred je primio 6 divičic i 4 dičake partnerske škole Dr. Ivan Merz u Zagrebu s profesori Yvonnom Jurin i Juricom Šperandom, a 5. i 6. razred su imali 8 divojkov i 2 mladiće Talijanske srednje škole Dante Alighieri s profesorom Vitom Paoletić.
Hrvatski školari i školarice imaju nimški jezik kot drugi strani jezik na nastavnom planu, zato se i zanimaju za ovo rodno partnerstvo s nimški govorećom dicom. Iako je i jedna i druga škola jur većkrat bila na razmjeni u Željeznu, ovo je prvi put da su došle u isto vrime, znači izazovna premijera za gostoprimce ča naliže organizaciju cijeloga projekta.
Programi su bili slični, jezični nivo, od sebe razumljivo, mrvu drugačiji. Za projektnu temu „U paru“ su profesorice Sanja Abramović i Sabine Nagy bile odgovorne. U svi školski predmeti dica su se bavila s poznatimi pari iz svita glume, filma, glazbe, povijesti, s dvojki tr s pari iz bajkov (Ivica i Marica, Sjeguljica i Ružica), itd.
Uz to su dica u Željeznom, Beču i u njevi seli ispitkovala hižne pare o skupnom žitku. Pitala su je npr. kako dugo su jur skupa, ča cijenu jedan na drugomu, ča im gre na živce, je li imaju dosta vrimena jedan za drugoga, koliko put po danu skupa jidu, ča moru preporučiti mladim ljudem ki se kanu skupazeti, itd. Neki rezultati ankete su se prezentirali u kratki referati u školi, ali i o iskustvi i doživljaji u vezi s ovimi intervjui se je govorilo.
A ča bi razmjena bila prez izletov u Beč? Naravno, Hrvati su morali pohoditi dvorac i zoološki vrt Schönbrunn, božićni sajam pred bečkim općinskim stanom, parlamenat, muzeje, sveučilišće, Katedralu sv. Štefana, UNO-city, Hofburg, itd.
U slobodnom vrimenu mladina je išla na koncerte, izložbe, klizanje, plivanje, kugljanje, na tamburaške probe i razgledavanje Željezna, u kino i k maši.
Sklopila su se nova prijateljstva, Austrijanci i Hrvati su upoznali drugu kulturu i mentalitet, naučili su nove riči, izreke i fraze i kako se prilagoditi novim situacijam – ča to nije lipo? Ali najlipše je da su setrat motiviraniji naučiti hrvatski odnosno nimški.
Zahvaljujući gospodarskoj komori (WKO, magistru Raineru Ribingu), Energiji Gradišće i roditeljskom društvu škole su ovakovi projekti uopće mogući na Saveznoj gimnaziji u Željeznu. Na sriću je i direktorica škole, prof. Karin Rojacz-Pichler, svenek otvorena prema ovim projektom.